Knjige koje je svojim fotosima oblikovao Stevan Kragujević
različite su, i oslikavaju žurnalističku i dokumentarističku strast,
kao i umetničku prirodu svog autora, a na svoj način, i vreme
u kojem su nastale.
Rani profesionalni zadatak - praćenje Prve šahovske olimpijade
održane posle Drugog svetskog rata u Dubroviku, pod pokroviteljstvom
Maršala Jugoslavije, Josipa Broza Tita – predstavljao je izazov
kome je Kragujević odgovorio savesno i kompetentno. Na “Turniru
nacija” uzelo je učešće 16 zemalja, otvoren je u subotu, 19. avgusta
1950, a poslednje partije odigrane su 11. septembra 1950. Kragujević
je događaje beležio iz sata u sat, a rezultat je usledio u vidu
jedinstvene publikacije sa snimcima svečanog otvaranja, portreta
učesnika, i fotozapisima o samim mečevima. Tako je obeležen događaj
koji je u to vreme, zahvaljujući ekipama stručnjaka i brojnom
organizacionom timu, predstavio zemlju domaćina na najbolji način,
uz veliki odjek koji je Turnir imao ne samo u šahovskom svetu,
već i svetskoj javnosti. Izuzev karikatura i sedam fotosa Vlade
Cizelja iz Maribora, sve fotografije u knjizi, uključujići i naslovnu,
delo su Stevana Kragujevića. Knjiga je štampana u tiražu od 5000
primeraka u izdanju Šahovskog saveza Jugoslavije.
Sasvim drugačiju atmosferu donosi poetska knjiga Vratio se
Volođa, Tanje Kragujević, objavljena u biblioteci “Prva knjiga”
Matice srspke, u Novom Sadu, 1966. godine. Poeziju raspoloženja
mlade pesnikinje prate lirski zapisi Stevana Kragujevića, angažovanog
u ovom poslu, zahvaljujući likovnom uredniku edicije Ivanu Horovicu.
Knjiga je štampana, uz uobičajeni tiraž, i u 100 numerisanih,
bibliofilskih primeraka.
Kao fororeporter, uvek na “dnevnom zadatku”, u Tanjugu, a najvećim
delom karijere u “Politici”, Kragujević je bio u prilici da svedoči
o brojnim događajima društvenog, političkog života, kao i o pojaviljivanju
Predsednika Josipa Broza Tita. Zahvaljujući tome, nastalo i koatustvo
u izradi knjiga vrsnog novinara “Politike” i bliskog kolege Momčila
Stefanovića. Iz Kragujevićeve bogate fotograđe, koja je poverena
na čuvanje Istorijskom arhivu Beograda- a i danas je moguće sačiniti
najraziličije tematske selekcije vezane za pola veka političkog
i društevnog života Jugoslavije.
Nalazeći se često u samoj žiži zbivanja, Stevan Kragujević je
pokazivao nemalu odvažnost i upornost da ih u celini i što vernije
proprati i zabeleži. Bio je jedan od retkih fotoreportera koji
su uspeli da burne događaje u Beogradu šezdesetih godina dvadesetog
veka ovekoveči, zahvaljujući danonoćnom prisustvu na svim studentskim
okupljanjima, u širokom luku zbivanja - na trgovima, mostovima,
ulicama, aulama fakulteta - tokom izbijanja i trajanja studentskih
nemira. Ovaj dramatičan i jedinstven fotomaterijal čini poseban
ispis vremena, i osnov je nekoliko ponovljenih izdanja knjige
Studenski bunt i društvo.
Fotomonografija Kragujević - Senta koje više nema – “plava
knjiga” Stevanova, sa stihovima Tanje Kragujević iz tada još neobljavljene
zbirke Pejzaži nevidljivog, objavljena je povodom 300-te godišnjice
bitke kod Sente. Kulturno-obrazovni centar "Turzo Lajoš"
i štamparija "Udarnik", Senta, realizovali su 1997.
godine ovaj projekat, nastao na inicijativu uprave Biblioteke
grada i Kulturnog centra, koji kao urednik potpusije Hajnal Jeno.
Sve premise Kragujevićevih fotografskih reminiscencija i fotozapisa
vezanih za zavičaj spojene su u knjizi o kojoj likovni stručnjak
Atila Pejin kaže da ih je načinio “ bivši, sadašnji i budući naš
sugrađanin – savest Sente”- koji nas “svojim fotografijama podstiče
na razmišljanje, upoređujući staro s novim, lepo s ružim, zbunjujući
nas uvek nekim antagonizmima. Fotografije mu služe prosto kao
ahromatski znaci šifrovanog komuniciranja sa Sentom”.
Krunu svog posvećeništva fotografiji, dugog više od šest decenija,
Kragujević, međutim, nije doživeo da vidi.
Bogata i uzbudljiva fotomonografija, sa naslovom Prostor večnosti,
i sa Stevanovim autorskim lajtmotivom na korici - Tisom i nebom
- svedočanstvo je o više od pola veka postojanja i razvoja velike
zemlje, Jugoslavije, o događajima iz sfere politike, međunarnodnih
odnosa, kulture, umetnosti, sporta, ali i o njihovim pokretačima,
pregaocima i poslenicima. Jednako tako to je knjiga i o Stevanovoj
vernosti profesiji, porodici, prijateljima, i - njegovoj lajci,
od koje se nije razdvajao. Fotomonografiju je sačinio vrstan poznavalac
rada Stevana Kragujevića, njegov bliski kolega i prijatelj, i
sam fotoumetnik i istraživač istorije srpske fotografje, Borivoj
Mirosavljević, u saradnji sa Stevanovom porodicom. Objavljena
u izdanju Foto, kino, i video saveza Vojvodine i uz podršku Kragujevićevog
rodnog grada Sente, o godišnjici njegovog odlaska, kao svedočanstvo
o izuzetnoj stvaralačkoj i žurnalističkoj misiji i strasti, o
svedoku vremena i umetniku koji je dužnost pretvarao u magiju
zanata, a zanat u čudesnu moć profesije.
Knjiga sadrži i pisma poštovalaca, prijatelja i kolega, reportaže
i intervuje, posvećene harizmatičnoj Stevanovoj ličnosti, koja
je u sebi nosila zanos i memoriju svog vremena, a u odnos prema
profesiji ugradila ličnu radoznalost, druželjublje, jednostavnost
i skromnost – otvorenost i ozarenost onog dečaka koji je šesnastoj
godini načinio svoju prvu fotografiju.
|
|
|
|
Fotosi Stevana Kragujevića deo su mnogih publikacija
iz najrazličitijih oblasti koje je pratio – ne samo iz sfere društvenog
i političkog života, već i umetnosti, sporta, ili zdravstva, zavičajne
istorije, običaja i kulture Vojvodine i drugih krajeva zemlje.
Njegovi fotozapisi su stoga našli mesta u monografskim publikacijama
o gradovima, biografijama značajnih ličnosti, tematskim pregledima,
hronologijama i panoramama, gde su zastupljeni zajedno sa radovima
drugih fotoreportera i umetnika, ili pak, iskorišćeni kao naslovne
strane pojedinih knjiga.
Ponekad je, međutim, ovaj autorski doprinos, prema praksi ondašnjeg
vremena, ostajao neobeležen, uprkos činjenici što je takav odnos
u raskoraku sa poštovanjem autorskih prava. Stevan se mnogo puta
suočavao sa neprijatnim iskustvima, da naiđe na gotove knjige
sa svojim fotosima, objavljenim bez njegovog odobrenja i znanja,
ili da se njihovi autori zadovolje time da mu poklone primerak,
uz ljubazne i prijateljske posvete i zahvalnost.
Stevanov karakterističan potpis Kragujević nastao je
kao izraz visoke svesti o značaju fotografije, i kao svojevrstan
način bunta i doslednosti u zaštiti njenih autora, posebno u vreme
kada je akcenat u publicističkoj i izdavačkoj praksi bivao dat
samo pisanom delu objavljenog materijala, a ne i slici, fotodokumentu.
Svoju bitku za ravnopravni tretman, Stevan je ipak, uspevao da
izvojuje na mnogo načina, između ostalog i time što je u matičnoj
kući, dnevnom listu “Politika” osmislio rubriku U slici i
reči - u kojoj dominira snimak, sa označenim imenom autora,
praćen kratkim tekstom - a potom, što je redovno obljavljivanje
svojih priloga u mnogim listovima i časopisima uslovljavao time
da oni budu potpisani. Snimio Stevan Kragujević kao ustaljeni
logo, bio je pristupnica u jednu, njegovom zaslugom, izmenjenu
praksu u štampi i izdavačkoj delatnosti.
Knjige iz kolekcije Stevana Kragujevića, pohranjene u Istorijskom
arhivu Beograda, delimično i Sente, svedoče između ostalog i ovakvom,
dvojakom odnosu spram autora fotogragija, no većina ovih izdanja,
koja se danas mogu svrstati u raritetne publikacije, sa pažnjom
i respektom navode ime Stevana Kragujevića i njegovih kolega,
bez čijih doprinosa bi ova izdanja, njihov profil, karakter, grafički
i likovni i dizajn, bili teško ostvarivi.
Mark Tompson, Danilo Kiš. Žamor povijesti. Fraktura,
Zaprešić HR, 2021. Na naslovnici: Slobodana Matić Kovač, Danilo
Kiš, poretret, ulje na platnu. Preveo Muharem Bazdulj. Fotos Danila
Kiša i Ivana V. Lalića, koji prisustvuju dodeli Plakete Adi, prof.
dr Ištvanu Seliju, Beograd, 1978, str. 132.Mark Tompson, Danilo
Kiš. Žamor povijesti. Fraktura, Zaprešić HR, 2021. Na naslovnici:
Slobodana Matić Kovač, Danilo Kiš, poretret, ulje na platnu. Preveo
Muharem Bazdulj. Fotos Danila Kiša i Ivana V. Lalića, koji prisustvuju
dodeli Plakete Adi, prof. dr Ištvanu Seliju, Beograd, 1978, str.
132.
|
|
|
|
Najznačajniji pregledi i istorije
razvoja srpske fotografije dvadesetog veka u nas pominju i ime
i rad Stevana Kragujevića. Tu spadaju i retrospektive i izbori
koji obeležavaju značajne jubileje informativnih kuća u kojima
je Kragujević radio, poput agencije “Tanjug” i dnevnog lista “Politika”,
ali i leksikoni novinarstva, katalozi izložbi, zbornici, fotoantologije,
kao i reprezentativne publikacije velikih zahvata, poput Istorije
umetosti u Srbiji XX veka (Orion, Beograd, 2012).
Letopisi srpske fotografije, uz neizostavna svoja imena, dokumenta
i radove, nose tako i boju epohe, i ličnu notu fotozapisa Stevana
Kragujevića. |
|